Biblija i Teologija
(Resursi i Trening…za Vas!)

any55.jpg




Thank you for visiting
any of the sites below!  


Each time you click
on the link

from here on our site
and make a purchase,
a small commission will be given to us to help fund the Internet, translation and printing ministries
of BTRT!


Enjoy your visits - and we thankyou for supporting the BTRT ministry while you shop!








Biblijski i Teološki Resursi i Trening
btrt.net   &    biblija-i-teologija.com


 

Sveto Trojstvo


Poglavlje 1.

Bog je jedan ...           
            ... Trojica su Bog


 

Biblija vrlo jasno uči da je Bog jedan, a istovremeno Trojicu naziva Bog
                                                       

Prvo je važno da primijetimo da Biblija jasno govori da je Bog jedan. Citirat ću nekoliko tekstova koji to pokazuju:

''Čuj, Izraele, Jahve je Bog naš, Jahve je jedan.'' (Pnz 6:4-5) 

''Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš!" (Jak 2:19)

''Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema.'' (Iza 45:5.)  

''Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi sličan nije.'' Kaže nam Bog. (Iza 46:9)

Očito je iz Biblije da ima samo jedan Bog. Nema, dakle, dva (jedan manji, jedan veći) ili tri Boga, nego samo jedan. Biblija ustvari govori da ima mnogo lažnih bogova i idola, ali pravi Bog je samo jedan.

Jasno smo vidjeli da je Bog jedan. Međutim, Biblija govoreći o tri osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetom, direktno i indirektno ih naziva Bogom (pravim Bogom). Tu ćemo tvrdnju i pokazati iz Biblije. Jasno ćemo vidjeti da nauk o Trojstvu nije ljudska filozofija, nego Božje otkrivenje.

 
Bog Otac
 

...jedan Bog i otac sviju, (vjernika) koji je nad svima; koji djeluje po svima i u svima stanuje. (Ef  4:6)

Otac Isusa Krista, i otac vjernika je Bog. Isus je učio da se molimo: ''Oče naš koji jesi na nebesima..'' On je Bog Otac. Ovo je suvišno dalje komentirati, ali ipak spomenimo i to da su neki heretici imali ideje da Bog Otac u Novom Zavjetu nije isto što i Bog Jahve u Starom Zavjetu. Konkretno, heretik Marcion je naučavao da je Bog Novoga Zavjeta dobar, a Bog Staroga Zavjeta drugačiji od Njega. Ovo je jasno krivovjerje (koje je i osuđeno i Marcion izbačen iz crkve 144. godine) koje se protivi istinama da je Bog jedan, te da je on isti jučer, danas i zauvijek će biti isti (vidi Mal 3:6, Heb 13:8).  

Ipak, možemo vidjeti da se ime Otac ponekad upotrebljava općenito za Boga, a ponekad samo za prvu osobu Trojstva. Ime Otac se koristi i za Krista koji je nazvan Otac vječni.

Bog Sin

Božanstvo Sina ćemo razmotriti kroz nekoliko tačaka.

a) Tekstovi koji govore da je Sin Bog

U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa nazivaju Bogom. Pogledajmo neke:

''Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je : Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni…'' (Iza 9:5)

Ovo proriče prorok Izaija o Kristu. Apostol Ivan u svom Evanđelju piše: ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog[2]'' (Iv 1:1).  ''I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.'' (Iv 1:14)  Ovdje vidimo da je Riječ, koja je Bog,  tijelom postala (Bog je postao i čovjek) i nastanila se među nama, a to je Isus Krist.  Vrlo jasno vidimo da Biblija Krista zove - Bog.

Kada je Apostol Toma vidio uskrslog Krista on je izjavio: "Gospodin moj i Bog moj! – izjavi Toma.'' Na to mu je Isus odgovorio: "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati a da nisu vidjeli.'' Vidimo da Isus ovim odgovorom potvrđuje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao nešto što nije istina, Isus ne bi to potvrdio, nego bi, vjerovatno, ukorio Tomu.

Apostol Pavao pišući Rimljanima kaže: ''Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.'' (Rim 9:5.)

Apostol Ivan piše: ''Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.''     (1.Iv 5:20)  

Pisac poslanice Hebrejima pokušava vjernicima pokazati ko je Krist. U prvom poglavlju, osmi stih, citira Stari Zavjet i kaže: ''Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno,'' i: ''Žezlo je pravde, žezlo tvog kraljevskog dostojanstva.'' Tu pisac citira Psalam 45:6-7, i Krista naziva Bogom.

Možemo pronaći i druge tekstove. Otkuda, dakle, ideja da je Isus Krist Bog? Jasno smo vidjeli da je to učenje same Božije Riječi. Možda će se netko pitati: ''A kako onda neki ne vjeruju da je Isus Bog kada to Biblija jasno kaže?'' Pa oni koji neće vjerovati da je Isus Bog, imaju neka objašnjenja za tekstove koje smo vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka Izaije, gdje Izaija Krista naziva Bog silni, oni kažu da Isus jeste Bog silni, ali nije svesilni. I tako su, navodno dokazali da Isus nije svemogući Bog. Za Rimljane 9:5 kažu da prije riječi Bog treba staviti tačku, tako da se riječi ''Bog blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Navodno mogu tako objasniti i sve druge tekstove. Takva objašnjenja bi površnog čitaoca mogla i zadovoljiti, ali ne i ozbiljnog istraživača Biblije. Da bi dokazali da je Isus stvarno Bog blagoslovljen u vjekove, pogledat ćemo još mnoštvo biblijskih dokaza:

b) Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem

Na tekstove koje smo gore naveli, oni koji se bore protiv Trojstva kažu da Sin jeste Bog, ali ne pravi – ravan Ocu, nego manji. On je za njih stvorenje koje je, eto, zaslužilo da se zove bog (malim slovom). Pogledajmo tekstove koji govore o jednakosti Sina s Ocem:

''Budući da u njemu (Kristu), stanuje stvarno sva punina božanstva…'' (Kol 2:9)

Postavimo pitanje na gornji tekst:  Koliko božanstva stanuje u Kristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog, niti pola Boga, nego sva punina.

''Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu, da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca.'' (Iv 5:23)

Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba poštivati Sina? Tekst kaže – kao i Oca. To nam pokazuje jednakost Sina s Ocem. Da je Sin manji od Oca, ili da je čak stvorenje, ne bi Ga smjeli poštivati kao Oca. Štoviše, to bi bio grijeh, jer Biblija jasno kaže da je grijeh iskazivati štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji jasno vidimo da Krista štuju i On prima to štovanje, za razliku od Petra, Pavla i anđela (Dj 10:25, 26; Dj 14:13-15; Otk 22:8,9). Kako, dakle, objasniti ovaj stih osim da je Sin jednak Ocu?

''Težite za onim za čime treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena, ...'' (Fil 2:5-9)

Ovdje vidimo Krista koji je božanske naravi. On trajno postoji kao Bog, to znači da je jednak i jedno s Bogom. Ali, On nije gledao samo na svoju korist, kao što to ljudi obično rade, nego je mislio i na našu korist, pa je privremeno napustio slavu koju je imao, te sišao na zemlju postavši čovjek. Međutim, na zemlji nije ostao trajno, nego se vratio u božansku slavu koju je imao i prije postanka svijeta. (Iv 17:5, Iv 6:62). Ovaj tekst nam jasno govori o Kristovoj jednakosti s Ocem.

''Prijestolje Božije i Janjetovo bit će u gradu.'' (Otk 22:3)

U knjizi Otkrivenje, u Bibliji, na početku novog svijeta, vidimo prijestolje (u jednini) Božje i Janjetovo (to je Krist). Kristovo prijestolje nije manje niti je posebno, nego jedno. To znači jednako i jedno.

Prema ovim tekstovima treba nam biti jasno da je Krist Bog, i ne samo to, nego Bog jednak Bogu Ocu.

c) Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista

Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kao što su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naša (Jer 23:6), Gospodar, Stijena, itd. To možemo čitati sami. Zajedno pogledajmo neka detaljnije:

Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve sam za sebe kaže da je ''Prvi i Posljednji''. U Otkrivenju 1:17, Krist je ''Prvi i Posljednji''. Jasno je da obično više ljudi nosi jednaka imena, ali Prvi i Posljednji može biti samo jedan, a to je Bog.

U Otkrivenju 1:8, Svemogući Bog je Alfa i Omega, a u Otk 20:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta. To ustvari znači isto što i prvi i posljednji.

Ja jesam, je jedno od imena za Boga (grč. ego eimi). U knjizi Izlaska 3:14 (i Iza 48:12), Bog se Mojsiju objavljuje pod tim imenom. U Ivanovom evanđelju Isus koristi ovo ime. Isus je rekao Židovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,' umrijet ćete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24)

Sin Božiji još je jedno Isusovo ime. Ono vrlo jasno govori o božanstvu Isusa Krista. Ime Sin Božiji može imati šire značenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su Židovi i apostol Ivan razumjeli ovo ime kada ga je Isus koristio. Kada su Židovi čuli da se Isus naziva Sin Božiji i da je jedno s Ocem, rekli su da huli, jer se pravi da je Bog: "Isus im odgovori: 'Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?' Odgovoriše mu Židovi: 'Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš'" (Iv 10:32, 33). Neki tvrde da Isus nije Bog, jer je Sin Božiji. Međutim, mi ovdje vidimo šta je ime Sin Božiji značilo za prve slušatelje. To je značilo da je Isus Bog. U Iv 5:18 apostol Ivan je zapisao sljedeće: ''Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.'' Vidimo da i je i apostol Ivan zaključio da se Isus izjednačava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. (Zato nije ni čudo da Ivan piše: ''Riječ bijaše Bog''.)

Dakle, imena Isusa Krista govore da je On Bog.

d) Neki tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista

U šestom poglavlju knjige Izaije proroka, Izaija opisuje viđenje koje je imao. Tu kaže da je vidio Gospoda Jahvu nad Vojskama govoreći ovim riječima: ''Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!'' Dalje kaže da je čuo glas Gospodnji kako mu kaže: ''Koga da pošaljem i tko će nam poći?" Izaija je odgovorio: ''Evo me, mene pošalji!'' Tada mu Gospod kaže: ''Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al’ nećete razumjeti, gledajte dobro, al’ nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da  očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.''

Ovo je, dakle, tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to tumači apostol Ivan. Ivan u svom Evanđelju (Iv 12:37-43), govoreći o Kristu kaže da je činio mnoga čudesa pred narodom, ali Mu nisu vjerovali. Dalje citira tekst iz Izaije koji smo gore naveli. Ivan ga tumači na sljedeći način: ''To reče Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio.'' Iz konteksta (vidi 42. stih) vidimo da se radi o Kristu. Dakle, Ivan kaže da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da sam Izaija kaže da je vidio Jahvu nad Vojskama. Za apostola Ivana Krist je Jahve, Bog Svemogući.

U Psalmu 68:18, piše: ''Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio pa i one što ne žele prebivati kod Boga.'' U poslanici Efežanima (Ef 4:7-11) apostol Pavao govori o Kristu koji je dao darove, te citira isti tekst iz Psalma 68. Dalje Pavao piše: ''Ono ‘uzađe’ – što drugo znači nego to da je najprije i sišao u donji kraj zemlje? Sam koji siđe jest i onaj koji uzađe iznad svih nebesa da ispuni sve.'' A to je Krist. Dakle, Krist je Jahve.

Kroz proroka Izaiju, Jahve kaže: ''Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, riječ neopoziva, da će se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome će se svaki jezik zaklinjati.'' (Iz 45:22,23)

Pavao apostol u poslanici Filipljanima 2:10 i 11 kaže: ''...da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' - na slavu Boga Oca.'' Isus je, dakle, Jahve pred kim će se pokloniti svako koljeno.

U  Rimljanima 10:13 apostol Pavao govoreći o Kristu kaže da ko god zazove ime Gospodnje, spasit će se. Prorok Joel  kaže da će oni koji prizivaju ime Jahvino biti spašeni (Joel 3:5). Da li ima dva imena po kojima se trebamo spasiti? Biblija jasno kaže da je samo jedno ime dano ljudima po kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, a On je Jahve.

Što reći na ovo? Jasno je dakle da je Isus Krist Jahve. Postoje i drugi slični primjeri. (Vidi Ps 8:2,3 i Mt 21:15-17; Ps 102 i Heb 1:10-12; Zaharija 11:12,13 i Mt 26:14, 15; Iza 40:3-5 i Mt 3:3, itd.)

e) Djela koja je činio i čini Bog, čini i Krist

Prva rečenica u Bibliji kaže da je Bog u početku stvorio nebo i zemlju. U poslanici Hebrejima (Heb 1:10), govoreći o Kristu kaže: ''Ti si, Gospodine, u početku udario temelje zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih.'' Taj Bog, koji je u početku stvorio nebo i zemlju jeste Krist. Neki će reći da je Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorio Krista, pa kroz Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kaže tako. U knjizi proroka Izaije Bog govori ovako: ''Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo, i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.'' (Iza 44:24) Vidimo da je Jahve Bog sam stvorio nebesa i zemlju, i to sam, bez ičije pomoći, a vidjeli smo da je Krist stvorio nebo i zemlju. Zaključit možemo da je Krist Bog Jahve.

Sljedeće što ćemo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetu objavljuje kao onaj koji istražuje srca i bubrege, što je prema Starom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao sljedeće riječi:

''I znat će sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istražuje bubrege i srca' – i 'dat ću' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk  2:23)

Preko proroka Jeremije Jahve govori sljedeće:

''Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.''     (Jer 17:10)

Ovim Isus vrlo jasno kaže da je On onaj starozavjetni Bog Jahve. Kada doslovnije prevedemo Isusove riječi, dobijemo sljedeće: ''I znat će sve crkve da Ja jesam (onaj koji) istražuje srca i bubrege.'' Dakle, bukvalno i koristi Jahvino ime: Ja jesam.

Dalje možemo vidjeti kako Isus prima i uslišava molitve. U Evanđelju po Ivanu vidimo Isusa kako uči svoje učenike da mu se mole: ''Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." (Iv 14:14) Pisac poslanice Hebrejima, govoreći o Kristu kao velikom svećeniku, ohrabruje nas da s pouzdanjem pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16). U Djelima apostolskim vidimo Stjepana kako se moli Gospodinu Isusu riječima: ''Gospodine Isuse, primi moj duh!'' (Dj 7:59) Postoje i drugi biblijski primjeri.[3]

Šta nam ovo govori? U Bibliji je jasno da Bog ne dozvoljava ljudima da se u molitvi obraćaju umrlim ljudima, niti anđelima i arkanđelima (stvorenjima). Oni koji su tako radili smatrani su idolopoklonicima. Upućivati molitve Kristu nije ništa drugo nego smatrati ga Bogom.

Krist oprašta grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci ovo vidjeli rekli su: ''Tko može opraštati grijehe osim Bog jedini?'' Niko i ne može opraštati grijehe koje smo učinili protiv Boga, osim On sam. Budući da Krist to čini, pokazuje da On jeste Bog.

f) Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin

Iz Biblije vidimo da je Bog sveprisutan, bezgrešan, nepromjenljiv, sveznajući, svemogući, itd., ali je Krist također. Bog je vječan, i Krist je. Ovo pogledajmo detaljnije. Prorok Mihej, proričući Kristovo rođenje kaže: ''A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.'' (Mih 5:1) Apostol Pavao u poslanici Hebrejima piše: ''..za Sina, naprotiv, veli: ‘Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno’...'' (Heb 1:8). Izaija Ga naziva Otac Vječni (Iza 9:5). Ova nam Kristova osobina govori da On nije stvoren[4], nego je od vječnosti, kao sam Bog Otac. To je jasan dokaz Kristovog božanstva.

g) Krist prima božansko štovanje

 Da li Krista trebamo častiti i štovati? Ako bi Krist bio stvorenje, štovati Ga bilo bi idolopoklonstvo. Riječ Božija nam kaže da je potpuno pogrešno častiti i štovati stvorenje umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Božiji gnjev. Ali Biblija uči da se Krista treba častiti i štovati jednako kao Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao da svi treba da časte Sina kao što časte Oca (Iv 5:23). U  Otkrivenju vidimo primjer kako se Krist štuje zajedno s Ocem:


''I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, 
i u moru - sve na njima i u njima govori: 'Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!' I četiri bića ponavljahu: 'Amen!' A starješine padnu ničice i poklone se.''
(Otk 5:13,14) 

Jaganjac je Isus Krist. Vidimo da sva stvorenja slave Oca i Sina, a starješine se klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog, onda je ovaj tekst dokaz da i u nebu ima idolopoklonstva. Ali Isus je Bog, i u nebu nema niti će biti idolopoklonstva. Isus prima božansko štovanje kako i zaslužuje. U Evanđeljima i Djelima možemo vidjeti mnoge primjere kako se apostoli i drugi klanjaju pred Kristom i On to prima, za razliku od apostola i anđela, koji su odbili da im ljudi iskazuju štovanje, jer ono pripada samo Bogu. Bog ustvari i zapovijeda da se Krist štuje. U Heb 1:6 kaže: ''A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: 'Nek pred njim ničice padnu svi anđeli Božji.'" Ne samo da Ga ljudi štuju, nego i anđeli. Još je zanimljivije da su citati iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:43[5] u kojima se zabranjuje štovanje idola i poziva na štovanje Jahve.

Kroz ovih nekoliko točaka, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist, ustvari Bog. Bog je Otac, ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga, nego jedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin – jedno. Filip je pitao Isusa: ''Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” Isus je odgovorio: “Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me, Filipe nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.(…) Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni?'' Isus je, u Iv 8:19, rekao ''Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.'' Da li ikakvo stvorenje može reći ovakve riječi? Koje stvorenje može reći da je upoznati njega isto što i upoznati Boga, ili vidjeti njega isto što i vidjeti Boga? Trebalo bi nam biti jasno da to ne može reći nitko osim samoga Boga.

Važno je da zapamtimo da je Isus Krist Bog. On nema početka ni kraja. On je sva punina božanstva, jednak Bogu Ocu.

Vidjet ćemo poslije da je i Duh Sveti Bog, te tako imamo tri osobe a jedan Bog.

Osim što je Sin, Isus Krist – Bog, On je, također, i čovjek. U prethodnom tekstu smo citirali Riječi iz poslanice Filipljanima, gdje nam apostol Pavao kaže da se Krist jedno vrijeme lišio svoje jednakosti s Bogom, te uzeo narav sluge, tj. postao čovjek.

 
Duh Sveti

(Duh Božiji, Duh Jahvin, Duh Kristov, Duh Sina, Duh Isusov, Duh Slave, Duh Istine, Duh posvetitelj, Duh milosni i molitveni, Duh vječni...)

Ko je Duh Sveti? Neki koji tvrde da Trojstvo ne postoji, govore da je Duh Sveti neka neosobna sila. Drugi, pak, tvrde da se radi o Muhamedu. Treći govore o nekom stvorenom biću. Ono što ćemo nedvojbeno vidjeti iz Biblije je to da je On osoba i to Božanska osoba – Bog.

a) Duh Sveti je biće, osoba

Biblija Duhu Svetom pridaje osobine koje može imati samo osoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju:


''I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!''
(Ef 4:30) 

Apostol Pavao ovdje piše zajednici vjernika u Efezu i opominje ih da ne žaloste Duha  Svetog. U rečenicama koje je apostol napisao prije i poslije ove, on govori o raznim grijesima koje vjernici moraju odbacivati. Usred tog nabrajanja upozorava da se Duh Sveti ne žalosti. Možemo zaključiti da grijehom vjernik žalosti Duha Svetog kojim je zapečaćen za dan otkupljenja. Što o Duhu Svetom možemo reći na temelju ovoga teksta osim da je On osoba koja posjeduje emocije (žalosti se), kao i svaka druga osoba.

Zar pored ovakvog teksta možemo reći da je Duh Sveti neosobna sila?   

Osim toga vidimo i sljedeće osobine koje jasno pokazuju da je Duh Sveti osoba:

Biblija kaže da Duh Sveti istražuje (1. Kor 2:10,11), govori, uvjerava ljude, pokazuje (Post 6:3, Iv 16:8), nanovo rađa, stvara, uči, pomaže, posreduje, postavlja, šalje, daje duhovne darove, itd. Sve su to odlike koje su nespojive sa nekom neosobnom silom. Ako razmislimo samo o  darovima koje daje Duh Sveti (vidi 1.Kor 12), bit će nam jasno da se radi o jednoj kompletnoj osobi.  Kada bi Duh Sveti bio samo sila, On ne bi mogao dati vjernicima ništa drugo osim možda silu. Međutim, u navedenom tekstu vidimo da On daje mudrost, znanje, vjeru, dar ozdravljanja, učiteljstva, apostolstva, itd. Kako bi mogla neosobna sila nekome dati dar učiteljstva, ili npr. znanja? I još tekst kaže da to Duh daje po svojoj volji, svakome kako hoće (12:11).

Kako može čovjek biti tako nepošten i reći da je Duh Sveti samo sila (jer On jeste i sila) a ne stvarna osoba? Kako može reći da ovi tekstovi u Bibliji, koji o Duhu govore kao o osobi, su samo slikoviti način izražavanja?

Jedan brat je dobro primijetio da, kada bi Duh Sveti bio samo sila, onda neki tekstovi ne bi imali smisla. Npr.:


''Isusa iz Nazareta 'Bog pomaza Duhom Svetim' i snagom.''  
                                                                                (Dj 10:38)
 

Ako bi Duh Sveti bio samo sila, onda bi ovaj tekst mogli prevesti: ''Isusa iz Nazareta Bog pomaza silom i silom.''

Ako je Duh Sveti osoba, a jeste, pitajmo se kakva. Ko je On?

b) Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu


Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"
(Dj 5:3,4) 

Ovdje vidimo Apostola Petra u događaju sa Ananijom i Safirom. Petar u trećem stihu kaže da je Ananija slagao Duhu Svetom, a u četvrtom stihu kaže: ''Nisi slagao ljudima, nego Bogu.'' Za Petra je slagati Duhu Svetomu slagati Bogu.


''Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.''
 
(2.Kor 3:16-18) 


''Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
(Iv 4:24) 

Ove tekstove nećemo ni komentirati.

c) Riječi koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom

U knjizi proroka Jeremije nalazimo sljedeće riječi:


"Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: 'Spoznajte Jahvu!' nego će me svi poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati."
(Jer 31:31-34) 

Apostol u poslanici Hebrejima tumači ovako (citirajući gore navedeni tekst[6]):


''A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:'Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana', Gospodin govori: 'Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.'" 
(Heb 10:15)

Vidimo da Jeremija tvrdi da je ovo riječ Jahvina, a apostol objašnjava da je to Duh Sveti. Dakle, Jahve Bog je i Otac i Sin i Duh Sveti.

U knjizi proroka Izaije u šestom poglavlju vidimo kako Gospod  Jahve  poziva proroka Izaiju. U devetom i desetom stihu Gospod kaže:


On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." 
(Iza 6:9,10)

U Djelima apostolskim apostol Pavao govori sljedeće:

''Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: "Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim." (Dj 28:25-27 )

U Izaiji proroku piše da je to rekao Jahve, a Pavao apostol bez ikakvog objašnjenja kaže da je to rekao Duh Sveti. Što reći na ovo osim da je Duh Sveti Gospod Jahve?

(Vidjeli smo da apostol Ivan ovo tumači i primjenjuje na Krista jer Jahve je Otac, Sin i Duh Sveti.)

d) Djela koja je činio i čine Bog i Isus, čini Duh Sveti

Duh govori preko proroka

Kada Biblija govori o Božijim prorocima i njihovim porukama, kaže da je ustvari Bog govorio preko njih. Ono što su proroci govorili u ime Božije je ustvari nadahnuta Božija Riječ. U poslanici Hebrejima apostol piše ovako:


''Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;''   (Heb 1:1). 

Slično možemo vidjeti i na mnogim drugim mjestima. Međutim, ista Biblija uporedo tvrdi da je Duh Sveti govorio po prorocima. U prošlom poglavlju smo vidjeli da je Jahve govorio proroku Izaiji, a da apostol Pavao u Djelima apostolskim kaže da je to govorio Duh Sveti (Iza 6:9, Dj 28:25).

Duh Sveti je stvarao

Biblija jasno kaže da je Bog stvorio svijet i čovjeka na zemlji. Također kaže da je Isus Krist stvorio nebo i zemlju (vidi Post 1:1 i Heb 1:7-10). Ista Biblija još kaže da je Duh Sveti stvorio svijet i čovjeka. Job u svojoj knjizi kaže:


"Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene
."  
  (Job 33:4) 

U trideset i trećem Psalmu psalmista kaže:


"Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom
[7] usta njegovih sva vojska njihova." (Ps 33:6) 

Duh nanovo rađa

U Evanđelju po Ivanu, Isus uči Nikodema o nanovom rođenju od Duha Svetog (rođenju odozgo) koje se događa po vjeri u Isusa Krista. Apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici uči da je onaj koji vjeruje da je Isus Krist, od Boga rođen. Da li to znači da se trebamo roditi i od Boga i od Duha Svetoga? Ne, to je jedno te isto.

U vjerniku stanuju Otac, Sin i Duh Sveti

Biblija uči da je vjernik hram Božiji (1.Kor 3:16, 2.Kor 6:16). U 2. Korinćanima 6:16, kaže da je vjernik hram Duha Svetoga. Duh Sveti je dakle Bog.

U Evanđelju po Ivanu (Iv 14:23) Isus govori da će se On i Otac nastaniti kod vjernika, a prije toga (Iv 14:15-17) da će Duh Sveti biti u vjerniku. Ako ove tri osobe nisu jedan Bog, onda bi ovo bila totalna zbrka.

f) Osobine Duha su Božije osobine

Čitajući Bibliju, mi možemo uočiti neke osobine koje ima Bog. Možemo primijetiti da je On vječan, svet, sveprisutan, istina, ljubav, itd. Biblija nam pokazuje da te osobine važe i za Duha Svetog. Pogledajmo detaljnije:

U Jeremiji 23:24 Bog kaže da On ispunja nebo i zemlju. Znači da je Bog svuda prisutan. Sa bilo kojeg mjesta u kosmosu možemo uputiti molitvu Bogu i On je tu prisutan da nas čuje. Sveprisutnost je također istina i za Duha Svetog. U Ps 139:7, kralj i prorok David kaže: ''Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?'' Dakle, i Duh Sveti je svuda prisutan.

Božija osobina je, također, i vječnost. Bog postoji u vječnosti. On je bio, jeste i biti će. Biblija uči da je i Duh Sveti vječan. U poslanici Hebrejima pisac Ga naziva ''vječni Duh''.

Biblija uči da je jedna Božija osobina i istinitost. Isus za sebe kaže da je On put, istina i život. Duh Sveti se u Bibliji naziva Duhom istine (Iv 16:13). Zatim Biblija dalje govori da je Duh svet, ljubav, milosni,  itd.

Jasno smo vidjeli da je Duh Sveti osoba, i to ne bilo kakva, nego vječni i istiniti Bog.

g) Još neki dokazi

Novi Zavjet nam donosi još neke značajne dokaze u prilog božanstva Duha Svetoga. Ako Duh Sveti nije Bog, onda je sljedeći tekst besmislen:

''Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Jer govorahu: 'Duha nečistoga ima.'" (Mk 3:28-30)

Vidimo da postoji grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno, ljudi griješe  huleći na Njega. To pokazuje da je On osoba. Što više, kada čovjek griješi i huli protiv Sina, može naći oproštenje, ali ako huli na Duha Svetoga, krivac je grijeha vječnoga. Iz teksta vidimo da su neki, za djelovanje Duha Svetog u Kristu, govorili da je djelovanje nečistog duha. Zato im Isus i govori ove riječi.  Mislim da je, također, vrlo opasno govoriti o Duhu Svetom ono što nije istina, govoriti da je On samo sila ili stvorenje. Zašto bi bilo neoprostivo huliti na neku silu ili stvorenje?

Još jedan značajan tekst je u poslanici Korinćanima:


''A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne  zna osim Duha Božjega.''
 
(1 Kor 2:10,11)

Što je duh čovječji? Teško je precizno reći, ali svakako je nematerijalni dio čovjeka, njegov unutrašnji život koji nije vidljiv izvana. Duh čovječiji je nerazdvojan od čovjekove osobe. Apostol Pavao uspoređuje duh čovjekov i čovjeka  sa Duhom Božijim i Bogom. Duh čovječji zna sve ono što se događa u čovjeku, a tako i Duh Božiji zna ono što je u Bogu, jer On je jedinstven s Bogom i nerazdvojan, odnosno jednak s Bogom. Iz ovoga vidimo da je Duh Sveti sveznajući Bog, jer zna sve što je u Bogu. Zar bi što drugo mogli zaključiti iz ovoga teksta? 

Ako razmišljamo dalje, možemo vidjeti još neke činjenice. U Starom Zavjetu vidimo da su proroci govorili u ime Jahve. Kada bi što prorokovali rekli bi: ''Ovako govori Jahve'', ili ''Riječ je Jahvina''. Kada Novozavjetni proroci proriču, čitamo da kažu: ''Ovo veli Duh Sveti...'' (Dj 21:11), ali i ''Krist govori u meni'' ( 2. Kor 13:3). Zar su ovo novi Bogovi ili se Jahve potpuno objavljuje kao trojedini Bog?


Zaključak

Iskažimo ukratko ono što smo vidjeli u ovom poglavlju. Vidjeli smo da, bez svake sumnje, postoji samo jedan Bog. Ali, također, postoje tri osobe koje Biblija naziva Bog. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Za svaku od ovih osoba možemo reći da je u potpunosti Bog, sa svim osobinama božanstva, bez ikakve inferiornosti u odnosu na ostalu dvojicu. Ova Trojica su na neki čudesan način jedno, jer smo vidjeli da mnoge stvari koje kažemo za jednoga, vrijede i za drugog i za trećega. Kada o Trojstvu ne bi rekli više ništa, ovo što je do sada rečeno bilo bi dovoljno da pokaže i dokaže da je nauka o Trojstvu Božija objava.

Važno je vidjeti da su božanske osobe samo tri. Ne dvije, ili četiri ili pet, nego tri. One nisu Otac, Sin i majka, kako su mislili neki heretici, nego Otac Sin i Duh Sveti. 

U nekim od narednih poglavlja istražit ćemo u Bibliji i  vidjeti još neke dokaze koji govore o trojičnosti osoba u Božanstvu, te objasniti i precizno definirati Trojstvo. 


[2] Ovdje Jehovini svjedoci tvrde da riječ Bog treba prevesti malim slovom (što bi po njihovom značilo da Isus nije jednak s Bogom nego samo Bogu sličan). To, naravno, nije tačno, a za detaljnije objašnjenje vidi DODATAK II.

[3] Vidi Dj 1:24, 9:10-16, 1.Kor 6:22, 2.Kor 12:8, Otk 22:20, Ps 102 uz Heb 1:10-12, ...

[4] Neki žele reći da je Krist stvoren – prvostvoreno biće. Ali mi smo vidjeli da je On od vječnosti. Opširnije vidi u DODATKU III.

[5] Apostol ustvari citira stari grčki prijevod Starog Zavjeta koji se zove Septuaginta (LXX).

[6] Ponekad vidimo da se novozavjetni citat Starog Zavjeta pomalo i  razlikuje od teksta koji je citiran. Razlog tome je što su NZ citati ustvari prijevodi hebrejskog teksta na grčki, jer je SZ pisan na hebrejskom jeziku, a NZ na grčkom.

[7] Hebrejska riječ ruah uglavnom se koristi za Duha Svetoga.











BIBLIJSKE STUDIJE
B.T.R.T. / BIBLIJA i TEOLOGIJA
Email:   info@btrt.net
ili
info@biblija-i-teologija.com







Copyright © btrt.net -- 2004-12